Vratili smo se, nakon dinamične radionice Svjetske zdravstvene organizacije pod nazivom: “Provedba plana WHO/Europe za transformaciju mentalnog zdravlja kroz životno iskustvo“
U našem timu bili su: Doc. dr.sc.Natko Gareš, dr.med, HZJZ, Davorka Vukadin, mag.iur, predsjednica SUMEZ-a i dopredsjednica Svitanja, Marina Vidović, dopredsjednica SUMEZ-a i predsjednica udruge Feniks, Tin Pongrac, predstavnik Republike Hrvatske u IASP-u, Marijana Bavčević, peer radnica i članica mobilnog tima u Klinici za psihijatriju Vrapče, Vlatka Ročić-Petak, predsjednica udruge Ludruga. Pridružila nam se i Ksenija Kapelj iz udruge Ludruge.
Okupljenim sudionicima uvodno se obratila Melita Murko, zadužena za tehnički dio u programu za mentalno zdravlje Regionalnog ureda Svjetske zdravstvene organizacije za Europu.
Catherine Brogan, glavni izvršni direktor, Suicide or survive, nastavila je s predstavljanjem današnjeg Dnevnog reda, o temi Argumenti za uključivanje proživljenog iskustva/trenutnog života – prikaz koristi u odnosu na aktivnosti iz Plana provedbe. Što čini ulogu temeljenu na osobnom iskustvu, koja načela leže u osnovi ovih uloga, koje su kompetencije potrebne za preuzimanje ovih uloga, kakva je podrška potrebna osobama koje obavljaju te uloge, nešto o edukaciji peer stručnjaka i postavljanje ciljeva teme su s kojima smo započeli.
Ronda Baronn, iz Irske, viši znanstveni suradnik Merchants Quay Ireland i Alanna O'Broin, znanstveni asistent, nastavile su s Perspektivom sustava – Bronfenbrennerovim modelom ekoloških sustava i pitanjem za svakog od nas gdje mislimo da se naša zemlja nalazi danas u svojoj fazi razvitka (mikrosustav, mezosustav, egzosustav, makrosustav i kronosustav kroz ishode oporavka: sveukupni klinički oporavak, osobni oporavak i funkcionalni oporavak te ishode specifične za simptome: depresiju, anksioznost, usamljenost, samopouzdanje i dobrobit).
Mikrosustav - Istraživanja ukazuju na dvosmjerne učinke modela podrške usmjerenih na pojedince i skupine. Kod korisnika usluga pojačava se nada osjećaj sreće, samopouzdanja i znanje kako se nositi u određenim situacijama, smisao života je jasniji. Smanjuje se usamljenost, ozbiljnost simptoma i samostigma. Osobe s iskustvom osjećaju povećanu samoefikasnost, osjećaj svrhe i dobrobit te umanjenu izolaciju, unutarnju stigmu, umanjenu potrebu za strategijama suočavanja temeljenim na izbjegavanju i stres povezan uz stigmu. Intervencije na osnovi grupnog rada povećavaju socijalno funkcioniranje, osjećaj pripadanja, rekonstrukciju pozitivnog identiteta, napredovanje na socijalnom, emocionalnom i psihološkom planu. Slabi osjećaj usamljenosti, izolacije i neravnoteže moći. Mezosutav – nas vodi kroz povezanost između službi, stručnjaka, obitelji i mreža peer podrške te također kroz refleksiju na osobe s iskustvom. Egzosustav promatramo kroz usluge, strukture, organizacije, radnu snagu i sustave. Makrosustav kroz politiku, društvene norme i ideologije.
Nastavili smo o iskustvima iz naših domicilnih država, predstavio nas je Doc. dr.sc.Natko Gareš, dr.med, kroz Ciljeve i aktivnosti, što smo postigli do sada te postavili naše sljedeće pitanje:“ Kako najbolje uskladiti zanimanje, program i kontrolne točke u radnom okruženju te osigurati priznavanje standarda zanimanja peer radnika“?
Neka od zaključnih pitanja/stavova iz drugih zemalja sudionica bila su: gdje locirati peerove u sustavu ili izvan; koja edukacija je potrebna za sigurno i primjereno postupanje pri upravljanju našim iskustvom, razumjeti traumu + djelovati utemeljeno na razumijevanju traume, zajednički izazov – klasifikacija kompetencija, pitanje temeljnih standarda i provedbe. Jednakost osnažuje, promjena fokusa s onog što smo postigli - razmislimo o sljedećim koracima…
Drugi dan smo započeli s izlaganjem naše Marine Vidović i Michaela Ryana, voditelja za mentalno zdravlje, angažman i oporavak na temu „Razumjeti ulogu proživljenog iskustva/ trenutnog života“. Ryan se osvrnuo to kako se trenutno osjećamo i postavio nam pitanje što zapravo peer stručnjaci rade (osobe s iskustvom)?„Road map“ Svjetske zdravstvene organizacije definira iskustvo proživljenog/trenutnog stanja kao osobno znanje stečeno izravnim iskustvom poteškoća s mentalnim zdravljem, psihosocijalnih poteškoća ili s njima povezanih izazova – uključujući korištenje usluga, oblika podrške i procesa oporavka. Ovo iskustvo postaje stručno kada ove osobe ciljano koriste ovo znanje radi poboljšanja politika, usluga i na reakciju zajednice. Peer znanje se koristi kroz peer zagovaranje, peer podršku osobama s iskustvom, peer podršku članovima obitelji, poboljšanje usluga u zajednici, edukaciju o oporavku, strategiju i upravljanje, istraživanje i ulogu supervizije. Zaključio je s organizacijski spremnim sustavom.
Vidović je govorila o primjeni proživljenog iskustva u zajednici kroz pokretanje i vođenje projekata, vođenje grupa podrške, zagovaranje (na tržištu rada, u području socijalne politike, ljudskih prava i kršenja prava pacijenata), destigmatizaciju (blog „žive knjižnice“, podcaste, predstavljanje knjiga), edukaciju (IPS, sveučilišta, medicinskih i hitnih službi te službe socijalne skrbi), inkluzivno volontiranje i podršku u kriznim situacijama. Zaključila je s opisom posla peer stručnjaka i uključivanjem peer rada/perr-ova u zdravstvene i socijalne usluge.
Julie Repper, glavna izvršna direktorica, Imroc, Ujedinjeno Kraljevstvo, je govorila na temu: „Temelji edukacije o proživljenom iskustvu“, ključna načela i vrijednosti koja se primjenjuju bez obzira na ulogu ili kontekst (uzajamnost, dijaloški i sinergijski pristup usmjerenost na oporavak, okrenutost zajednici, usmjerenost na snage, pristup utemeljen na razumijevanju traume, sigurnost za osobu s vlastitim iskustvom i one s kojima surađuje, pristup koji ne „propisuje “ – učimo zajedno ne nudeći savjete ili upute i usmjerenost na odnose).
Julie Repper i Marina Vidović – „Supervizija, korefleksija i podrška usmjerene na rad s vašim proživljenim iskustvom u praksi“. Repper – što je supervizija? Supervizija je suradnički odnos usmjeren na: jasnije definiranje uloga, svrhe, vidljivosti i identiteta; podršku dobrobiti, poticanje suočavanja s diskriminacijom i sukobima u organizaciji te prepoznavanje prilika za razvoj i napredovanje. Nastavila je s odgovorima na pitanje - Zašto supervizija (kroz nju bolje razumijmo peer ulogu, manje smo skloni osuđivanju, manje je predrasuda o proživljenom iskustvu te strukturama za praćenje, nadzor i peer podršku). Imroc trokut supervizije – razvojan, koreflesan i obnavljajući. Marina nastavlja na temu „Moje iskustvo korištenja vlastitog proživljenog iskustva te dobrobiti koje mi donose supervizija/korefleksija – osobna priča“. Korefleksija – je proces kojim možemo pomoći drugima da promisle o našoj praksi – o tome kako provodimo u djelo ono što tvrdimo da želimo činiti. Što je to nad čime radimo korefleksiju? Naša sposobnost da provedemo u praksi: povezivanje, razumijemo svjetonazore, uzajamnost i obostranu odgovornost, kretanje „prema“ umjesto udaljavanje… IPS i njegova geneza i jedinstvenost. Rukovodi se s tri principa: od pomaganja do zajedničkog učenja i rasta; od pojedinca do odnosa i od straha do nade i mogućnosti. Izazovi su: suočavanje s nelagodom, preuzimanje rizika, prihvaćanje više „istina“ ili perspektiva.
Iskustvo su potom podijelili sudionici iz Francuske (perr podrška u sustavu) i Chut'žit-a.
Treći dan - Sean Russel, glavni operativni direktor i voditelj za Europu – „Utjecaj peer rada – strateška vrijednost za transformaciju sustava“. Zašto je peer podrška bitna danas? Ključne točke: rastuća složenost sustava mentalnog zdravlja, potražnja za autentičnim vodstvom temeljenim na vrijednostima, globalni pomak prema upravljanju temeljenom na životnom iskustvu, reforma Svjetske zdravstvene organizacije u pogledu prava na kvalitetu i prava općenito te brzo rastuća baza kao dokaz potreba. Peer djelovanje je lišeno utjecaja autoriteta. Lidersko djelovanje u odnosu na sustav: stvaranje smisla, premošćivanje granica, narativno vođenje, hrabri razgovori, strateško uokvirivanje i izgradnja partnerstva. Implementacija peer iskustva i podrške kroz: empatiju, aktivno slušanje, kulturološku poniznost, adaptivnost, suradnju, komunikaciju i svjesnosti o granicama (nismo profesionalci).
Michael Ryan, Priviligija peer iskustva – pristup utemeljen na snagama, razumijevanje cjelovite prirode stvari, prepoznavanje tko što najbolje radi, veća vjerojatnost da će ljudi održati ono što sami pokrenu. U komunikaciji jasno definirajmo poruku; komunikacija mora biti usmjerena na primatelja a ne na pošiljatelja; upoznajte svoju publiku/sudionike, koristite jednostavan jezik, imajte dovoljno hrabrosti za donošenje teških odluka; budite transparentni i iskreni.
Ronda Barron, „Od sistemskog pristupa do postavljanja aktivnosti“, prolazak kroz mikrosustav, mezosustav, egzosustav, makrosustav i kronosustav.
Sean Russel, „ Životno iskustvo – vodstvo kao pokretač promjena“ – ono potiče nadu, povjerenje i iskustvenu usklađenost; jača angažiranost, dostupnost i kontinuitet skrbi; smanjuje stigmu, neravnotežu moći i rascjepkanost sustava; potiče stvaranje, inovacije i kulturnu preobrazbu. Završna poruka: „ Vodstvo osoba s iskustvom nije tek dodatak reformi sustava, već njezin strateški pokretač. Kada sustavi ulažu u ovakvo vodstvo stječu autentičnost, povjerenje, kulturološki uvid i sposobnost mobilizacije zajednica. Riječ je o vodstvu koje mijenja politike, preusmjerava strategije i gradi sustave zaštite mentalnog zdravlja utemeljene na pravima.“
Imali smo više radionica: mapiranje utjecaja, „Road map“, koje ćemo lidersko ponašanje svjesno primijeniti kako bismo utjecali na stratešku politiku u sljedećih 30 dana? U nekim radionicama smo radili samostalno kao članovi tima iz Hrvatske a u ostale smo bili uključeni a drugi članovi timova su se priključili našem timu. Izvjestiteljica u ime našeg tima o aktivnostima radionica bila je Davorka Vukadin. Također je bila izvjestiteljica u radu s timom iz Češke na temu: „ Kako biste definirali: politiku zaštite mentalnog zdravlja; plan zaštite mentalnog zdravlja; program zaštite mentalnog zdravlja i zakonodavstvo o zaštiti mentalnog zdravlja?“ a u sklopu predavanja Catherine Brogan.
Nadamo se da smo ogovorili na neke od „naših pitanja i očekivanja“…
