Klinika za psihijatriju Vrapče, Udruga za zaštitu i promicanje mentalnog zdravlja Svitanje, Hrvatsko društvo za kliničku psihijatriju Hrvatskog liječničkog zbora i Hrvatsko psihijatrijsko društvo organizirali su 6. ožujka u Zavodu za oporavak i podršku u zajednici Klinike za psihijatriju Vrapče radionicu u sklopu Akademije oporavka s ciljem povećanja kompetencija psihijatara za poboljšanje komunikacije između stručnjaka, pacijenata i članova obitelji.

Adekvatna komunikacija je preduvjet za izradu individualnog plana liječenja i postizanja oporavka od mentalnog poremećaja. Trosmjerna komunikacija između stručnjaka, obitelji i osoba s iskustvom mentalnog poremećaja provela se, po PROSPEKT programu EU udruge EUFAMI, čija članica je udruga Svitanje.

Nakon uvodnog predavanja prof. dr.sc. Slađane Štrkalj Ivezić o Principima terapijske komunikacije, nastavilo se u radu po fokus grupama s temom: Prepreke i rješenja u trosmjernoj komunikaciji. Moderatori su bili za grupu stručnjaka prof. dr.sc. Slađana Štrkalj Ivezić, dr. sc. Dina Bošnjak Kuharić i dr.Ana Papić, Marijana Bavčević (peer worker) u grupi osoba s iskustvom mentalnog poremećaja i Davorka Vukadin, dipl.iur (peer worker) u grupi članova obitelji.

               

Nakon izvještaja o radu fokus grupa u kojima smo sudjelovali,

  1. osobe s iskustvom mentalnih poremećaja:

         - kvalitetna i podržavajuća komunikacija s liječnikom

         - prekratke kontole, dugo se čeka termin

         - potreba za destigmatizacijom bolesti i rješavanjem predrasuda

         - potreba za kvalitetnijim povezivanjem kroz empatiju i razumijevanje

         - pozitivni komentari na dnevnu bolnicu

         - ipak poboljšan pristup recimo u odnosu na rane 2000.-te..

 

  1. obitelj smatra kako u trosmjernoj komunikaciji:

- obitelj još uvijek ne postoji

- liječnici u razgovoru pred osobom s iskustvom mentalnih poremećaja govore o njoj u trećem licu on/ona

- nema edukacije o bolesti i oporavku/nema podrške i obitelji prepuštene same sebi a nerijetko okarakterizirane „neprijateljima“,

- nema osnaživanja – obitelji nerijetko sekundarni pacijenti

- obitelj nema nikakva saznanja niti utjecaja na plan oporavka

- informirani pristanak na liječenje je najčešće samo zaštita za liječnike, ako su te procedure uopće pacijenti svjesni

- obitelj se nema kome obratiti kada nastane kriza i visoko rizične situacije

- nadaju se grupama za roditelje organiziranim u bolnicama i vođenim od stručnjaka – odgovori = edukacija

- zabrinuti za intenzitet terapija pacijenata s liječnicima za vrijeme hospitalizacije – jednom tjedno?

- psihijatri za djecu – veliki manjak na području cijele Hrvatske

- zašto se u ranijoj fazi poteškoća ne uključuju psiholozi nego krećemo kad dođe do faze psihijatara?

       

     3. struka smatra:

- da upućuju članove obitelji da je situacija danas bolja

- poteškoću predstavlja organizacija rada u sustavu

- potreba za normativima

- uključivanje suradnih struka – grupne programe

- potrebno je znanje o mogućnostima u sustavu, kome i kako uputiti pacijenta

- potreba za umrežavanjem

- informirani pristanak – ranije paternalistički pristup, mijenja se ali je još u fazi implementacije.

Role play primjer trosmjerne komunikacije prikazan je i kroz video čije su sudionice prod.dr.sc. Slađana Štrkalj Ivezić (predstavnica struke), Marijana Bavčević (predstavnica osoba s iskustvom) i Davorka Vukadin, dipl.iur (predstavnica člana obitelji) pokazale kako ponekad ta komunikacija izgleda, što treba izmijeniti i poboljšati, kako prepoznati nedostatke…

 

Na radionici su podijeljeni leci MOBILNI REHABILITACIJSKI TIM – INFORMACIJE ZA PACIJENTE.