U petak, 31.siječnja u prostoru Kaptol Boutique Cinema održana je konferencija o mentalnom zdravlju pod nazivom „A kako si ti“, u organizaciji MOTUS MEDIA, pod pokroviteljstvom Nastavnog zavoda za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“ i uz podršku Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom Grada Zagreba.
Kada smo zadnji puta kada nas je netko zapitao „a kako si ti“ zastali, i zamislivši se malo, odgovorili na postavljeno nam pitanje? Danas je u Hrvatskoj evidentirano preko 830.000 građana s poteškoćama mentalnog zdravlja. Općenito djevojčice, žene češće zatraže pomoć (depresija, poremećaji) ali u konačnici pojavljuje se jednaki broj poremećaja i kod muškaraca (češće ovisnosti).
Održalo se ukupno pet tematskih panela.
- Ma sve je ok - sa sudionicima:
- Bruno Šimleša, pisac i sociolog (ne trebamo/možemo biti iskreni prema svima no trebamo imati prijatelje kojima smo spremni iskreno odgovoriti na pitanje „a kako si ti“, to je podrška koja nas sluša, razumije i prepoznaje. Na odraslima je odgovornost da se pokrenemo, danas je stigma puno manja, normalizira se da je „ok ne biti ok“, značajno nam nedostaje psihoterapije. Sestra, brat, susjed, svaki član okoline može odigrati svoju ulogu. Posla je previše, a biti će ga još više. Mobiteli i duljina svakodnevnog korištenja imaju jako loš utjecaj. Skrivamo se od negativnih trenutaka i nelagode „skrolanjem“. Mladi se ozbiljno suočavaju s „problemom suočavanja“ jer ne razumiju vještine suočavanja „mindless scrolling“ )
- Antonija Glavaš, predsjednica Zakladne uprave, Zaklada Novo Sutra (osnovna ideja je s fokusom na djecu, mentalno zdravlje djece je mentalno zdravlje društva sutra. Program „Šumski dvor“ potiče, između ostalog i značaj povratka u prirodu.)
- Dr.sc. Lora Vidović, pročelnica Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom Grada Zagreba (prošli smo pandemiju, distanciranost, zatvorenost no u svakoj situaciji može se pronaći i nešto dobro, nakon 2020. godine puno se više govori o problemima mentalnog zdravlja, puno češće možemo čuti „nisam ok“, zašto je realno došlo do samog povećanja u brojkama- radi samog povećanja ali i ljudi su znatno otvoreniji govoriti o ovom problemu, stigma je manja, mentalne poteškoće vodeći uzrok bolovanja i najduže su hospitalizacije. Ured radi posebne programe za djecu i mlade, odvajaju se konkretna financijska sredstva, ove godine oko 23. mil., 30% su podignuta sredstva u proračunu namijenjena za programe udruga iz područja mentalnog zdravlja, provode se programi nadstandarda, svratite u Centar za zdravlje mladih, nije potrebna niti uputnica. Nešto novija stvar su mobilni timovi koja dolaze u obitelj da budu podrška oporavku. Nerijetko roditelji ne uviđaju da su dio problema, dio rješenja.)
- Doc.dr.sc. Aleksandar Savić dr.med., Klinika za psihijatriju Vrapče (kako dobiti iskren odgovor na pitanje „a kako si ti“ – biti spremni primiti odgovor, postaviti si pitanje imamo li mi kapacitete jedni za druge, izgubili smo prostor za „kontejniranje“ emocija, trebamo kroz život stvarati prostor gdje ćemo moći biti saslušani. Kod nas postoji veliki spektar podrške u nestrukturiranom društvu - programi od različitih organizacija do bolnica- prevencija, savjetovališta, psiholozi, specijalizirani programi. U Hrvatskoj postoji stroga podjela u području rada psihijatara za djecu i odrasle. Postoji deficit dječjih psihijatara i odavno smo trebali početi raditi na specijalizacijama no postoji manjak zainteresiranih koje bi trebali znati motivirati. Brojne traume, ako se ne liječe na vrijeme, mogu dovesti do velikih mentalnih poremećaja. Stigma se značajno mijenja, ja sam to ozbiljno shvatio kada su moje kolege liječnici počeli dolaziti na preglede i po terapiju uz uputnicu. Jako je bitno uključivanje članova obitelji u borbi protiv stigme.)
- Self-care isn't selfish sa sudionicama:
- dr. Ljiljana Škrinjarić, spec. Psihijatar, psihoterapeut (korona je promijenila svijet, postali smo mali, nesigurni, počeli smo se bojati svakog čovjeka, generacije koje su se obrazovale „on line“ imaju velike rupe u znanju, živimo u doba filijarhata, djeca vladaju svijetom, autoriteti nisu autoriteti, ono što je nekad bilo dobro danas nije, imamo više nego ikad a najmanje smo zadovoljni. Trebamo naučiti upravljati svojim emocijama, prvenstveno naučiti voljeti sebe, trebamo poznavati svoje „punjače“ i prepoznati ono što nas „prazni“, anksioznost je prvi alarm potrošenosti, baza se formira jako rano u djetinjstvu – bitan rad s roditeljima. Alternativne terapije, prvo pronaći mir u sebi i znati što zapravo želimo, treba znati prepoznati što tebi u tom trenutku treba, mladi ljudi su sve nesigurniji uz more informacija, svo odgovore traže na internetu, nema kritičkog razmišljanja. Jako je bitno znati prepoznati kada nam samopomoć nije dovoljna i kada trebamo potražiti stručnu pomoć).
- Melita Pavlek, trener poslovnih vještina, NLP mindfulness coach (ne davati savjete nego izvući iz korisnika maksimum onoga što je za njih najbolje. „Burn out“ i kako lakše upravljati stresom, ideja prisutnosti u trenutku u kojem se nalazim, vizualizacija, reframing – drukčiji okvir u kojem se trebamo naći, SREĆA JE IZBOR, USPJEH JE IZBOR, SVE JE IZBOR. Ponekad je dovoljno samo malo – topli napitak, a ponekad više – cijeli dan samo za sebe).
- dr.sc. Ana-Marija Jagodić Rukavina, kineziologinja (dovesti u harmoniju duh i tijelo, mentalno zdravlje- emocije- fizičko tijelo, testovi vitalnosti, vitalnost je nevidljiva ali utječe na vidljivo i emotivno, ljudi sve manje razumiju što njihovom tijelu treba, za tjelesnu aktivnost nema zamjene – tablete).
- Lijep(a) izvana = lijep(a) iznutra sa sudionicama:
- dr.sc. Jelena Balabanić Mavrović, terapeutkinja specijalizirana za poremećaje hranjenja, izvršna direktorica Centra BEA (dva nivoa suočavanja s problemima, jedan svakodnevni drugi terapijski, mladi su izloženi – društvene mreže).
- Karla Zelić, influencerica i poduzetnica (ako si mlad i uspješan kako možeš biti depresivan, kako možeš imati problema, stigma).
- Irena Ćurčić, Udruga Nismo same (bitno je paziti kako doživljavamo sebe u bolesti).
- Tihi saboteri - kako ih pobijediti ?- sa sudionicima:
Koja su naša tri najčešća sabotera?
- Bruno Šimleša, pisac i sociolog, (NISAM DOVOLJNO …, krenimo s realnim očekivanjima, postavimo cilj s deset koraka, cilj treba biti ostvarim, vama poželjan, Vaš..).
- Siniša Brlas, prof. psihologije i specijalist kliničke psihologije (polako klizimo prema reaktivnoj skrbi o mentalnom zdravlju, najveći problem je postavljanje nerealnih ciljeva, glavni saboter našeg mentalnog zdravlja je stres, obitelj i prijatelji znaju biti tihi saboteri, savršenstvo ne postoji, sreća traje kratko ali bitno je zadovoljstvo koje nam zapravo ispunjava život, „Malim koracima do cilja“, zašto si postavljamo ciljeve?, potrebe-motivacija-ciljevi-potrebe.. ).
- Kata Leutar, mag. psihosocijalnog savjetovanja i psihoterapeut, Imea Consulting (ja u odnosu na sebe, ja u odnosu na druge, ja u odnosu na cilj. Uočite ono što je vama super, pronađite alate koji vama najviše odgovaraju, budite svoji – budite autentični).
- Tihana Moškatelo, voditeljica razvoja robne marke, Cedevita, Atlantic Grupa, (nisam dovoljno dobra, budi dobro budi CE, covid, strah, stres koji je ostavio traga).
- Na kome svijet ostaje?- sa sudionicima:
- prim. Domagoj Štimac, dr.med., spec. psihijatar, voditelj Poliklinike za dječju i adolescentnu psihijatriju Popovača (najčešći problemi mladih danas – ne mogu se u drugom obliku nego kroz liječenje suočiti s određenim problemima, nekada su fakultete završavali LJUDI - danas ih završavaju DJECA, problemi zastoja u razvoju, srljamo a potrebno je postići ravnotežu, kroz društvene mreže jako je puno toga neprimjereno za djecu, konačno na kome svijet ostaje… pozitiva uvijek prevladava negativu).
- prim.dr.sc. Marija Kušan Jukić, dr.med., voditeljica Službe za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti, NZJZ „Dr. Andrija Štampar“ (imamo preventivni pristup – jačanje kompetencija stručnjaka u radu s mladima, mladi su u riziku od različitih ovisnosti - ipak otvoreni za pomoć, djeci je potreban osjećaj sigurnosti i trebaju im njihovi roditelji, svijet ostaje na mladima – njihovo mentalno zdravlje naš je društveni kapital, treba razgovarati)
- Duško Ilijević, waldorfski odgojitelj (koliko je bitno usporiti, biti TU i o OVOM trenutku, gdje griješim svjestan da iznova mogu pogriješiti, previše razgovora s djecom vodi u frustraciju, treba li mijenjati pristup odgoju, postoji trend prenošenja odgovornosti – roditelji bi trebali preuzeti više odgovornosti za svoju djecu, UGASIMO EKRANE – UPALIMO ŽIVOT, djeca – oni će ostati – bitno je što će pokupiti, budimo svjesni pitanja što ja danas mogu napraviti, razmislimo o tome koja je razlika između dobrog i lošeg roditelja… dobar zna kad je pogriješio).
Nakon prvog panela okupljenima se obratio Tin Pongrac, predsjednik Hrvatskog saveza udruga za mentalno zdravlje i Udruge Životna linija s temom „ Zašto šutnja nije opcija kada je tema mentalno zdravlje?“
Stigma je jako često uzrok zašto ljudi šute o svojim problemima. Još uvijek je to veliki problem. Pratimo danas kako poznati govore o svojim problemima s mentalnim zdravljem, iskustvima. O suicidu je potrebno govoriti, iako postoji strah od verterskog efekta („romantiziranja“ suicida). Rješenja, zrelost je potražiti pomoć.
Nakon drugog panela održan je „Razgovor 2 na 1“ čiji su sudionici bili:
- Matija Posavec, župan Međimurska županija (govorilo se o lokalnoj zajednici i mentalnom zdravlju, bitno je ulaganje u preventivu, zajedništvo i uključivost, nerijetko se bavimo problemima a ne uzrocima, imamo poteškoće sa sustavom rane intervencije, potrebno je izgraditi regionalne centre za ranu intervenciju, svake godine povećamo 3% potrošnju antidepresiva).
- Vlatka Pleh, ravnateljica Doma zdravlja Čakovec (bitna je pristupačnost, ne zaboravimo na mentalno zdravlje naših radnika, potrebno je razvijati skrb o mentalnom zdravlju na nivou doma zdravlja - psiholozi, psihijatri, radni terapeuti…).
Zaključno, prepuna dojmova, pozitivnih.. Htijela bih istaknuti kako smatram lošim što se generacije od 50+ nisu spominjale. Jesmo li od njih potpuno digli ruke? Je li i kome njihovo mentalno zdravlje bitno? Nadalje, jako je bitno poraditi s roditeljima, članovima obitelji, kako se teza da su najčešće problem ipak ne bi protezala kao osnovna (jedina). Naučite nas, razgovarajte s nama jer jako puno svoga života mijenjamo kako bi bili od pomoći. Na koncu konca, nerjetko, isti ti članovi obitelji postaju sekundarni pacijenti.