U Sveučilišnom centru za integrativnu bioetiku Sveučilišta u Zagrebu, održana je stručno-znanstvena konferencija koja je, nakon uvodnih predstavljanja, nastavila Okruglim stolom čiji su sudionici bili iz različitih područja koja se bave mentalnim zdravljem.
Prof.dr.sc. Miro Jakovljević govorio je o kulturi empatije kao temelju mentalnog zdravlja. Empatija, između ostalog, znači ući u svijet druge osobe „biti u njegovim cipelama“. Nedostatak empatije vidljiv je gotovo u svim područjima današnjeg života. Kršenje ljudskih prava dovodi do puta u bolest, jer duša govori kroz tijelo.
S religijskog aspekta autentična religioznost i duhovnost utječe značajno na mentalno zdravlje pojedinca. Separacija odnosa sa smrću nezaobilazno je pitanje mentalnog zdravlja.
Darijo Jurišić, pravobranitelj za osobe s invaliditetom osvrnuo se kako na pitanje kakva je situacija s mentalnim zdravljem osoba s invaliditetom, koji su okidači za pogoršanje, poput niskog socijalnog statusa, same bolesti, borba s predrasudama.. Ukupan broj osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj kreće se oko 655.000. Osobe s invaliditetom koje su smještene u ustanovama su najčešće one s mentalnim poteškoćama. Trebamo prestati koristiti „karitativni“ pristup osobama s invaliditetom.
Jelena Mihelj, ravnateljica Doma za starije osobe Dubrava, ističe kako Hrvatska ima preko 1.200.000 umirovljenika, te kako problema ima puno više nego što se to čini. Pravo stanje vidljivo je tek ulaskom u domove. Otvaraju se specijalizirani domovi za one koji se nose s demencijom, uz značajan deficit medicinskih njegovatelja. Posebno istaknula potrebu rada na mentalnom zdravlju njegovatelja, jer nerijetko se pojavljuju slučajevi „izgaranja“ obiteljskih njegovatelja.
Jurica Kravaršćan, ravnatelj Doma zdravlja Zagreb – istok, govorio je o mladima i mentalnom zdravlju te jedinom Centru za zdravlje mladih u Zagrebu u Domu zdravlja Zagreb-istok (u koji se može doći i bez uputnice i najave). ¸
Zorica Gregurić iz Udruge zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara navodi kako pojam PTSP danas nerijetko predstavlja asocijaciju u negativnom smislu, te je stigmatizacija značajnije pokrenuta nakon 2000. godine. Ratna trauma je nešto najgore što se nekome može dogoditi. Ne možemo imati zdravo društvo u kojem se stigmatizira bilo koja ranjiva skupina.
Postavilo se pitanje razmišlja li se o roditeljima osoba s invaliditetom, njihovom zdravlju i kakvu podršku imaju u sustavu. Postaju li obitelji sekundarni pacijenti?
U drugom dijelu konferencije predstavljeni su primjeri dobre prakse među kojima je i Kormilo oporavka mentalnog zdravlja – Sveobuhvatni pristup mentalnom zdravlju i oporavku Klinike za psihijatriju Vrapče - Prof.dr. sc. Slađane Štrkalj Ivezić i Udruge Svitanje - Marijana Bavčević, peer stručnjakinje u mobilnom timu bolnice Vrapče. Kormilo oporavka obuhvaća različita područja života, svako pojedino bitno za mentalno i fizičko zdravlje svakog od nas. Pitanja poput identiteta, samopouzdanja, samopoštovanja i osnaženja; vještina za samostalan život; svrhe i smisla života; zaposlenja, školovanja, prihoda; osobne odgovornosti; stanovanja; odnosa, potpore i socijalne uključenosti, traume, stresa, sučeljavanja/otpornosti prema stresu te nade i optimizma.