Klinika za psihijatriju Vrapče, Udruga za zaštitu i promicanje mentalnog zdravlja Svitanje, Hrvatsko društvo za kliničku psihijatriju Hrvatskog liječničkog zbora i Hrvatsko psihijatrijsko društvo organizirali su 6. ožujka u Zavodu za oporavak i podršku u zajednici Klinike za psihijatriju Vrapče radionicu u sklopu Akademije oporavka s ciljem povećanja kompetencija psihijatara za poboljšanje komunikacije između stručnjaka, pacijenata i članova obitelji.

Adekvatna komunikacija je preduvjet za izradu individualnog plana liječenja i postizanja oporavka od mentalnog poremećaja. Trosmjerna komunikacija između stručnjaka, obitelji i osoba s iskustvom mentalnog poremećaja provela se, po PROSPEKT programu EU udruge EUFAMI, čija članica je udruga Svitanje.

Nakon uvodnog predavanja prof. dr.sc. Slađane Štrkalj Ivezić o Principima terapijske komunikacije, nastavilo se u radu po fokus grupama s temom: Prepreke i rješenja u trosmjernoj komunikaciji. Moderatori su bili za grupu stručnjaka prof. dr.sc. Slađana Štrkalj Ivezić, dr. sc. Dina Bošnjak Kuharić i dr.Ana Papić, Marijana Bavčević (peer worker) u grupi osoba s iskustvom mentalnog poremećaja i Davorka Vukadin, dipl.iur (peer worker) u grupi članova obitelji.

Nakon izvještaja o radu fokus grupa u kojima smo sudjelovali,

1. osobe s iskustvom mentalnih poremećaja:

         - kvalitetna i podržavajuća komunikacija s liječnikom

         - prekratke kontole, dugo se čeka termin

         - potreba za destigmatizacijom bolesti i rješavanjem predrasuda

         - potreba za kvalitetnijim povezivanjem kroz empatiju i razumijevanje

         - pozitivni komentari na dnevnu bolnicu

         - ipak poboljšan pristup recimo u odnosu na rane 2000.-te..

2. obitelj smatra kako u trosmjernoj komunikaciji:

- obitelj još uvijek ne postoji

- liječnici u razgovoru pred osobom s iskustvom mentalnih poremećaja govore o njoj u trećem licu on/ona

- nema edukacije o bolesti i oporavku/nema podrške i obitelji prepuštene same sebi a nerijetko okarakterizirane „neprijateljima“,

- nema osnaživanja – obitelji nerijetko sekundarni pacijenti

- obitelj nema nikakva saznanja niti utjecaja na plan oporavka

- informirani pristanak na liječenje je najčešće samo zaštita za liječnike, ako su te procedure uopće pacijenti svjesni

- obitelj se nema kome obratiti kada nastane kriza i visoko rizične situacije

- nadaju se grupama za roditelje organiziranim u bolnicama i vođenim od stručnjaka – odgovori = edukacija

- zabrinuti za intenzitet terapija pacijenata s liječnicima za vrijeme hospitalizacije – jednom tjedno?

- psihijatri za djecu – veliki manjak na području cijele Hrvatske

- zašto se u ranijoj fazi poteškoća ne uključuju psiholozi nego krećemo kad dođe do faze psihijatara?

     3. struka smatra:

- da upućuju članove obitelji da je situacija danas bolja

- poteškoću predstavlja organizacija rada u sustavu

- potreba za normativima

- uključivanje suradnih struka – grupne programe

- potrebno je znanje o mogućnostima u sustavu, kome i kako uputiti pacijenta

- potreba za umrežavanjem

- informirani pristanak – ranije paternalistički pristup, mijenja se ali je još u fazi implementacije.

Role play primjer trosmjerne komunikacije prikazan je i kroz video čije su sudionice prod.dr.sc. Slađana Štrkalj Ivezić (predstavnica struke), Marijana Bavčević (predstavnica osoba s iskustvom) i Davorka Vukadin, dipl.iur (predstavnica člana obitelji) pokazale kako ponekad ta komunikacija izgleda, što treba izmijeniti i poboljšati, kako prepoznati nedostatke…

Na radionici su podijeljeni leci MOBILNI REHABILITACIJSKI TIM – INFORMACIJE ZA PACIJENTE.

U petak, 31.siječnja u prostoru Kaptol Boutique Cinema održana je konferencija o mentalnom zdravlju pod nazivom „A kako si ti“, u organizaciji MOTUS MEDIA, pod pokroviteljstvom Nastavnog zavoda za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“ i uz podršku Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom Grada Zagreba.

Kada smo zadnji puta kada nas je netko zapitao „a kako si ti“ zastali, i zamislivši se malo, odgovorili na postavljeno nam pitanje? Danas je u Hrvatskoj evidentirano preko 830.000 građana s poteškoćama mentalnog zdravlja. Općenito djevojčice, žene češće zatraže pomoć (depresija, poremećaji) ali u konačnici pojavljuje se jednaki broj poremećaja i kod muškaraca (češće ovisnosti).

Održalo se ukupno pet tematskih panela.

1. Ma sve je ok - sa sudionicima:

- Bruno Šimleša, pisac i sociolog (ne trebamo/možemo biti iskreni prema svima no trebamo imati prijatelje kojima smo spremni iskreno odgovoriti na pitanje „a kako si ti“, to je podrška koja nas sluša, razumije i prepoznaje. Na odraslima je odgovornost da se pokrenemo, danas je stigma puno manja, normalizira se da je „ok ne biti ok“, značajno nam nedostaje psihoterapije. Sestra, brat, susjed, svaki član okoline može odigrati svoju ulogu. Posla je previše, a biti će ga još više. Mobiteli i duljina svakodnevnog korištenja imaju jako loš utjecaj. Skrivamo se od negativnih trenutaka i nelagode „skrolanjem“. Mladi se ozbiljno suočavaju s „problemom suočavanja“ jer ne razumiju vještine suočavanja „mindless scrolling“ )

- Antonija Glavaš, predsjednica Zakladne uprave, Zaklada Novo Sutra (osnovna ideja je s fokusom na djecu, mentalno zdravlje djece je mentalno zdravlje društva sutra. Program „Šumski dvor“ potiče, između ostalog i značaj povratka u prirodu.)

- Dr.sc. Lora Vidović, pročelnica Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom Grada Zagreba (prošli smo pandemiju, distanciranost, zatvorenost no u svakoj situaciji može se pronaći i nešto dobro, nakon 2020. godine puno se više govori o problemima mentalnog zdravlja, puno češće možemo čuti „nisam ok“, zašto je realno došlo do samog povećanja u brojkama- radi samog povećanja ali i ljudi su znatno otvoreniji govoriti o ovom problemu, stigma je manja, mentalne poteškoće vodeći uzrok bolovanja i najduže su hospitalizacije. Ured radi posebne programe za djecu i mlade, odvajaju se konkretna financijska sredstva, ove godine oko 23. mil., 30% su podignuta sredstva u proračunu namijenjena za programe udruga iz područja mentalnog zdravlja, provode se programi nadstandarda, svratite u Centar za zdravlje mladih, nije potrebna niti uputnica. Nešto novija stvar su mobilni timovi koja dolaze u obitelj da budu podrška oporavku. Nerijetko roditelji ne uviđaju da su dio problema, dio rješenja.)

- Doc.dr.sc. Aleksandar Savić dr.med., Klinika za psihijatriju Vrapče (kako dobiti iskren odgovor na pitanje „a kako si ti“ – biti spremni primiti odgovor, postaviti si pitanje imamo li mi kapacitete jedni za druge, izgubili smo prostor za „kontejniranje“ emocija, trebamo kroz život stvarati prostor gdje ćemo moći biti saslušani. Kod nas postoji veliki spektar podrške u nestrukturiranom društvu - programi od različitih organizacija do bolnica- prevencija, savjetovališta, psiholozi, specijalizirani programi. U Hrvatskoj postoji stroga podjela u području rada psihijatara za djecu i odrasle. Postoji deficit dječjih psihijatara i odavno smo trebali početi raditi na specijalizacijama no postoji manjak zainteresiranih koje bi trebali znati motivirati. Brojne traume, ako se ne liječe na vrijeme, mogu dovesti do velikih mentalnih poremećaja. Stigma se značajno mijenja, ja sam to ozbiljno shvatio kada su moje kolege liječnici počeli dolaziti na preglede i po terapiju uz uputnicu. Jako je bitno uključivanje članova obitelji u borbi protiv stigme.)

2. Self-care isn't selfish sa sudionicama:

            - dr. Ljiljana Škrinjarić, spec. Psihijatar, psihoterapeut (korona je promijenila svijet, postali smo mali, nesigurni, počeli smo se bojati svakog čovjeka, generacije koje su se obrazovale „on line“ imaju velike rupe u znanju, živimo u doba filijarhata, djeca vladaju svijetom, autoriteti nisu autoriteti, ono što je nekad bilo dobro danas nije, imamo više nego ikad a najmanje smo zadovoljni. Trebamo naučiti upravljati svojim emocijama, prvenstveno naučiti voljeti sebe, trebamo poznavati svoje „punjače“ i prepoznati ono što nas „prazni“, anksioznost je prvi alarm potrošenosti, baza se formira jako rano u djetinjstvu – bitan rad s roditeljima. Alternativne terapije, prvo pronaći mir u sebi i znati što zapravo želimo, treba znati prepoznati što tebi u tom trenutku treba, mladi ljudi su sve nesigurniji uz more informacija, svo odgovore traže na internetu, nema kritičkog razmišljanja. Jako je bitno znati prepoznati kada nam samopomoć nije dovoljna i kada trebamo potražiti stručnu pomoć).

            - Melita Pavlek, trener poslovnih vještina, NLP mindfulness coach (ne davati savjete nego izvući iz korisnika maksimum onoga što je za njih najbolje. „Burn out“ i kako lakše upravljati stresom, ideja prisutnosti u trenutku u kojem se nalazim, vizualizacija, reframing – drukčiji okvir u kojem se trebamo naći, SREĆA JE IZBOR, USPJEH JE IZBOR, SVE JE IZBOR. Ponekad je dovoljno samo malo – topli napitak, a ponekad više – cijeli dan samo za sebe).

            - dr.sc. Ana-Marija Jagodić Rukavina, kineziologinja (dovesti u harmoniju duh i tijelo, mentalno zdravlje- emocije- fizičko tijelo, testovi vitalnosti, vitalnost je nevidljiva ali utječe na vidljivo i emotivno, ljudi sve manje razumiju što njihovom tijelu treba, za tjelesnu aktivnost nema zamjene – tablete).

3. Lijep(a) izvana = lijep(a) iznutra sa sudionicama:

            - dr.sc. Jelena Balabanić Mavrović, terapeutkinja specijalizirana za poremećaje hranjenja, izvršna direktorica Centra BEA (dva nivoa suočavanja s problemima, jedan svakodnevni drugi terapijski, mladi su izloženi – društvene mreže).

            - Karla Zelić, influencerica i poduzetnica (ako si mlad i uspješan kako možeš biti depresivan, kako možeš imati problema, stigma).

            - Irena Ćurčić, Udruga Nismo same (bitno je paziti kako doživljavamo sebe u bolesti).

4. Tihi saboteri - kako ih pobijediti ?- sa sudionicima:

Koja su naša tri najčešća sabotera?

            - Bruno Šimleša, pisac i sociolog, (NISAM DOVOLJNO …, krenimo s realnim očekivanjima, postavimo cilj s deset koraka, cilj treba biti ostvarim, vama poželjan, Vaš..).

            - Siniša Brlas, prof. psihologije i specijalist kliničke psihologije (polako klizimo prema reaktivnoj skrbi o mentalnom zdravlju, najveći problem je postavljanje nerealnih ciljeva, glavni saboter našeg mentalnog zdravlja je stres, obitelj i prijatelji znaju biti tihi saboteri, savršenstvo ne postoji, sreća traje kratko ali bitno je zadovoljstvo koje nam zapravo ispunjava život, „Malim koracima do cilja“, zašto si postavljamo ciljeve?, potrebe-motivacija-ciljevi-potrebe.. ).

            - Kata Leutar, mag. psihosocijalnog savjetovanja i psihoterapeut, Imea Consulting (ja u odnosu na sebe, ja u odnosu na druge, ja u odnosu na cilj. Uočite ono što je vama super, pronađite alate koji vama najviše odgovaraju, budite svoji – budite autentični).

            - Tihana Moškatelo, voditeljica razvoja robne marke, Cedevita, Atlantic Grupa, (nisam dovoljno dobra, budi dobro budi CE, covid, strah, stres koji je ostavio traga).

5. Na kome svijet ostaje?- sa sudionicima:

            - prim. Domagoj Štimac, dr.med., spec. psihijatar, voditelj Poliklinike za dječju i adolescentnu psihijatriju Popovača (najčešći problemi mladih danas – ne mogu se u drugom obliku nego kroz liječenje suočiti s određenim problemima, nekada su fakultete završavali LJUDI - danas ih završavaju DJECA, problemi zastoja u razvoju, srljamo a potrebno je postići ravnotežu, kroz društvene mreže jako je puno toga neprimjereno za djecu, konačno na kome svijet ostaje… pozitiva uvijek prevladava negativu).

            - prim.dr.sc. Marija Kušan Jukić, dr.med., voditeljica Službe za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti, NZJZ „Dr. Andrija Štampar“ (imamo preventivni pristup – jačanje kompetencija stručnjaka u radu s mladima, mladi su u riziku od različitih ovisnosti - ipak otvoreni za pomoć, djeci je potreban osjećaj sigurnosti i trebaju im njihovi roditelji, svijet ostaje na mladima – njihovo mentalno zdravlje naš je društveni kapital, treba razgovarati)

            - Duško Ilijević, waldorfski odgojitelj (koliko je bitno usporiti, biti TU i o OVOM trenutku, gdje griješim svjestan da iznova mogu pogriješiti, previše razgovora s djecom vodi u frustraciju, treba li mijenjati pristup odgoju, postoji trend prenošenja odgovornosti – roditelji bi trebali preuzeti više odgovornosti za svoju djecu, UGASIMO EKRANE – UPALIMO ŽIVOT, djeca – oni će ostati – bitno je što će pokupiti, budimo svjesni pitanja što ja danas mogu napraviti, razmislimo o tome koja je razlika između dobrog i lošeg roditelja… dobar zna kad je pogriješio).

Nakon prvog panela okupljenima se obratio Tin Pongrac, predsjednik Hrvatskog saveza udruga za mentalno zdravlje i Udruge Životna linija s temom „ Zašto šutnja nije opcija kada je tema mentalno zdravlje?“

Stigma je jako često uzrok zašto ljudi šute o svojim problemima. Još uvijek je to veliki problem. Pratimo danas kako poznati govore o svojim problemima s mentalnim zdravljem, iskustvima. O suicidu je potrebno govoriti, iako postoji strah od verterskog efekta („romantiziranja“ suicida). Rješenja, zrelost je potražiti pomoć.

Nakon drugog panela održan je „Razgovor 2 na 1“ čiji su sudionici bili:

• Matija Posavec, župan Međimurska županija (govorilo se o lokalnoj zajednici i mentalnom zdravlju, bitno je ulaganje u preventivu, zajedništvo i uključivost, nerijetko se bavimo problemima a ne uzrocima, imamo poteškoće sa sustavom rane intervencije, potrebno je izgraditi regionalne centre za ranu intervenciju, svake godine povećamo 3% potrošnju antidepresiva).
• Vlatka Pleh, ravnateljica Doma zdravlja Čakovec (bitna je pristupačnost, ne zaboravimo na mentalno zdravlje naših radnika, potrebno je razvijati skrb o mentalnom zdravlju na nivou doma zdravlja - psiholozi, psihijatri, radni terapeuti…).

Zaključno, prepuna dojmova, pozitivnih.. Htijela bih istaknuti kako smatram lošim što se generacije od 50+ nisu spominjale. Jesmo li od njih potpuno digli ruke? Je li i kome njihovo mentalno zdravlje bitno? Nadalje, jako je bitno poraditi s  roditeljima, članovima obitelji, kako se teza da su najčešće problem ipak ne bi protezala kao osnovna (jedina). Naučite nas, razgovarajte s nama jer jako puno svoga života mijenjamo kako bi bili od pomoći. Na koncu konca, nerjetko, isti ti članovi obitelji postaju sekundarni pacijenti.  

Nakon pozdravnih riječi dobrodošlice (Cvijeta Senta) sudionicima je predstavljen okvir za rad, govorilo se o Promicanju kulture prava u Europi: Poveljom EU o temeljnim pravima. Izneseni su rezultati nalaza Istraživanja provedenog u rujnu 2024. godine o prepoznatosti Povelje. Provedena je anketa u svim državama partnerima u projektu te tako i u Hrvatskoj (Španjolska, Belgija, Grčka, Bugarska, Portugal, Slovenija i Cipar). U Hrvatskoj su identificirane praznine i prepreke u provedbi. Ciljevi: promicati kulturu prava kao i u drugim zemljama članicama EU, povećati svijest građana o njihovim pravima, potaknuti praktičnu primjenu među organizacijama civilnog društva, onima koji se zalažu za zaštitu ljudskih prava te pravnim stručnjacima.

Kod analize rezultata provedene ankete treba uzeti u obzir da su projektni partneri potencijalno ciljali skupine koje su već uključene/zainteresirane za primjenu temeljnih prava i posjeduju neko znanje o Povelji, što bi moglo utjecati na reprezentativnost ankete. Po anketi većina ispitanika (77,4%) čula je za Povelju te da razumiju njezin cilj. No zaključuje se da se ovi rezultati trebaju tumačiti uzimajući u obzir specifičnost uzorka. Mreže projektnih partnera su vrlo vjerojatno sastavljene od osoba koje imaju značajno znanje o Povelji. Jednake projekcije rezultata odnose se na pitanja smatraju li sudionici Povelju važnim dokumentom, koji se od subjekata u društvu smatra obveznim primjenjivati odredbe Povelje (institucije i tijela EU, nacionalne vlasti, sudovi, Europski sud za ljudska prava..). Jedno od pitanja odnosilo se na vrstu prava koja se štite odredbama Povelje (pravo na ravnopravnost radnih uvjeta, pravo na privatnost, sloboda govora, pravo na obrazovanje, pravo na azil …mi rijetko prepoznajemo te situacije u praksi i sukladno tome na njih ne nastojimo primijeniti odredbe Povelje kao referencu u pravnim, profesionalnim ili osobnim stvarima). Javni događaji i edukacije utjecali bi na primjenu Povelje.

U nastavku su prezentirane aktivnosti Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH kao naše kontakt točke za primjenu Povelje, Milena Čalić-Jelić, dipl.iur. Ističe kako je sada 25 obljetnica primjene Povelje. U Uredu je također rađena anketa no anketirani su odabrani „random“ metodom kako bi se osigurala bolja vjerodostojnost rezultata. Rezultati su pokazali neupućenost u postojanje Povelje, potom slabo znanje o njezinu cilju i sadržaju, upoznato je samo 1% ispitanika. Nameće se stoga, kao prioritet, raditi na podizanju svijesti o Povelji (za profesionalce, državne urede, službenike i zaposlenike, suce, odvjetnike, ali i organizacije civilnog društva.. )

Također se govorilo o prezentaciji nalaza korištenja Povelje prilikom prijave za sredstva iz EU fondova Ureda Pučke pravobraniteljice (Tatjana Vlašić, zamjenica). Govorila o projektima koji bi povećali svijest o primjeni kod sudaca, državnih službenika i namještenika, onih koji odlučuju o ostvarivanju svakodnevnih prava građana. Raspoređivanje sredstava bitno je na svim razinama. Do sada u RH, službeno, nije bilo NITI JEDNE povrede odredaba Povelje, što zasigurno ne znači da se povreda nije dogodila.

Predstavljen je nalaz Kuće ljudskih prava (Ivan Novosel) Zagreb iz godišnjeg izvještaja Agencije EU o temeljnim pravima o korištenju Povelje. Opća slika o provedbi Povelje promatrana je kroz: nacionalne sudove (suci bi trebali biti najvažnija instanca za primjenu zaštite ljudskih prava, u meritumu se presuda ne osvrće na ljudska prava, osim pred Ustavnim sudom, postoji potreba za sustavnom edukacijom sudaca i odvjetnika), procjenu učinaka prava definiranih u Povelji– kod nas nema učinaka na ljudska prava, ne postoji razumijevanje što su ljudska prava, procjena primjene u administrativnim postupcima – krenulo se u sustavnu edukaciju za nadolazeće državne službenike (ne i postojeće, kod nas još uvijek nemamo niti jedan znan slučaj primjene Povelje), te u kontekstu prijave na projekte EU fondova. Zaključilo se kako se kod nas dokument ne koristi, niti građani niti organizacije civilnog društva.

Završilo se s najavom Centra za mirovne studije edukacijskih treninga i drugih aktivnosti vezanih za primjenu Povelje planiranih u 2025. godini.

Večeras je, u Centru za zdravlje mladih Grada Zagreba, sada već drugo godinu za redom, bila dodjela Hrvatske nagrade za mentalno zdravlje i nagrade Životna linija. Nakon uvodnog izlaganja Tina Pongraca, predsjednika Udruge Životna linija i predsjednika Hrvatskog saveza udruga za mentalno zdravlje okupljenima se obratila, u ime Gradonačelnika Grada Zagreba, Mirela Šemper Knežević a potom i Prof. Danijela Štimac, Voditeljica Službe za mentalno zdravlje Hrvatskog Zavoda za javno zdravstvo.

Šemper Knezović osvrnula se na mentalno zdravlje mladih, otvaranje Centra za mentalno zdravlje mladih u Zagreb 2022. godine, nakon pandemije. Osnaživanje i podrška mentalnom zdravlju mladih bitan je projekt na području grada ali i cijele Hrvatske. U našem gradu radi se i na projektu Mentalno zdravlje u zajednici. Centar je otvoren za suradnju sa svim udrugama i organizacijama koje se bave mentalnim zdravljem te mogu za svoje aktivnosti koristiti i naš gradski prostor.

Prof.dr. Danijela Štimac ističe kako su kandidati za laureate iznimne osobe. Po projektu IMPLEMENTAL (austrijska praksa), kojoj je cilj prevencija suicida, jedna od aktivnosti u okviru  SUPRA programa je dodjela  Papageno nagrade za novinare koji na ispravan način izvještavaju o mentalnim poremećajima i suicidu. Dugo se o ovim temama nije javno govorilo iz straha kako bi se time moglo potaknuti i dovesti u rizik one koji imaju problema ili eventualno razmišljaju o suicidu.

Ovogodišnja dobitnica nagrade za mentalno zdravlje je Urša Raukar, hrvatska kazališna, televizijska i filmska glumica te aktivistica i političarka (zastupnica u Hrvatskom Saboru).

Nagradu „Životna linija“ medijskim djelatnicima koji odgovorno izvještavaju o suicidu i najbolje doprinose prevenciji suicida i depresije dobila je novinarka Teddea Senjanović.

Ove godine dodijeljene su i dvije nagrade za životno djelo: Dr. Charles David Tauberu iz Vukovara i Miri Pekeč Knežević koja je funkciju zamjenice POSI obavljala od 2008. godine do jučer kada je otišla u zasluženu mirovinu.

Iz naše Udruge dodijeli nagrada nazočile su  prof. dr.sc. Slađana Štrkalj Ivezić, dr. članica Željka Lazić i Davorka Vukadin, dipl.iur, voditeljica „peer“ grupe podrške za članove obitelji u našoj udruzi.

Prof. Slađana Štrkalj Ivezić je u suradnji sa peer stručnjakinjom iz udruge Svitanje Marijanom Bavčević pripremila prilagođenu brošuru osobnog plana oporavka koju možete skinuti na sljedećem linku i koristiti kako biste ispunili priložene tablice u sklopu vlastitog plana oporavka. Nadamo se da će Vam ova brošura biti korisna!

BROŠURA Osobni plan oporavka

U suradnji između Klinike za psihijatriju Vrapče i Udruge Svitanje danas održana radionica o peer worku.

Peer work, kao podrška u zajednici -Marijana Bavčević, peer support stručnjakinja iz Udruge Svitanje citira:

Peer podrška kao „.. sustav davanja i primanja pomoći utemeljen na ključnim načelima poštovanja, podijeljene odgovornosti i zajedničkog dogovora o tome šta je od pomoći.“ Mead i suradnici, 2001. te „Suzbijanje osjećaja usamljenosti, odbačenosti, diskriminacije i frustracije, kroz proces pružanja podrške, druženja, suučesništva, empatije, dijeljenja i pomoći…““Stroul 1993.)

Bavčević je nastavila s iskustvenim znanjem, znanjem po iskustvu, procesu oporavka, kako peer stručnjaci pomažu, zadacima peer stručnjaka te principima rada.

Sudionicima je, također, putem video snimke prezentirano iskustvo peer rada Marine Vidović voditeljice iz udruge Feniks Split, koja je podijelila svoje iskustvo mentalnih poteškoća i put oporavka.

U nastavku se radilo na kormilu oporavka i principima oporavka, Prof dr. sc. Slađana Štrkalj Ivezić, psihijatar Klinika za psihijatriju Vrapče, a potom na „Mom planu oporavka“. „Moj plan oporavka“ uključuje: ciljeve i želje; plan zdravog života (svakodnevne aktivnosti koje „mi“ pomažu da se osjećam dobro; povremene aktivnosti koje mi pomažu da se osjećam dobro; što trebam izbjegavati da bih se osjećao/la dobro), moj plan za tjedni raspored aktivnosti, crte moje ličnosti, uzroci mojih neugodnih osjećaja, rani znakovi uznemirenosti te postupci i preporučene metode za korake ka oporavku.

Radionici su nazočile i članice grupe podrške članovima obitelji osoba s mentalnim poteškoćama udruge Svitanje.

U Sveučilišnom centru za integrativnu bioetiku Sveučilišta u Zagrebu, održana je stručno-znanstvena konferencija koja je, nakon uvodnih predstavljanja, nastavila Okruglim stolom čiji su sudionici bili iz različitih područja koja se bave mentalnim zdravljem.

Prof.dr.sc. Miro Jakovljević govorio je o kulturi empatije kao temelju mentalnog zdravlja. Empatija, između ostalog, znači ući u svijet druge osobe „biti u njegovim cipelama“. Nedostatak empatije vidljiv je gotovo u svim područjima današnjeg života. Kršenje ljudskih prava dovodi do puta u bolest, jer duša govori kroz tijelo.

S religijskog aspekta autentična religioznost i duhovnost utječe značajno na mentalno zdravlje pojedinca. Separacija odnosa sa smrću nezaobilazno je pitanje mentalnog zdravlja.

Darijo Jurišić, pravobranitelj za osobe s invaliditetom osvrnuo se kako na pitanje kakva je situacija s mentalnim zdravljem osoba s invaliditetom, koji su okidači za pogoršanje, poput niskog socijalnog statusa, same bolesti, borba s predrasudama.. Ukupan broj osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj kreće se oko 655.000. Osobe s invaliditetom koje su smještene u ustanovama su najčešće one s mentalnim poteškoćama. Trebamo prestati koristiti „karitativni“ pristup osobama s invaliditetom.

Jelena Mihelj, ravnateljica Doma za starije osobe Dubrava, ističe kako Hrvatska ima preko 1.200.000 umirovljenika, te kako problema ima puno više nego što se to čini. Pravo stanje vidljivo je tek ulaskom u domove. Otvaraju se specijalizirani domovi za one koji se nose s demencijom, uz značajan deficit medicinskih njegovatelja. Posebno istaknula potrebu rada na mentalnom zdravlju njegovatelja, jer nerijetko se pojavljuju slučajevi „izgaranja“ obiteljskih njegovatelja.

Jurica Kravaršćan, ravnatelj Doma zdravlja Zagreb – istok, govorio je o mladima i mentalnom zdravlju te jedinom Centru za zdravlje mladih u Zagrebu u Domu zdravlja Zagreb-istok (u koji se može doći i bez uputnice i najave). ¸

Zorica Gregurić iz Udruge zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara navodi kako pojam PTSP danas nerijetko predstavlja asocijaciju u negativnom smislu, te je stigmatizacija značajnije pokrenuta nakon 2000. godine. Ratna trauma je nešto najgore što se nekome može dogoditi. Ne možemo imati zdravo društvo u kojem se stigmatizira bilo koja ranjiva skupina.

Postavilo se pitanje razmišlja li se o roditeljima osoba s invaliditetom, njihovom zdravlju i kakvu podršku imaju u sustavu. Postaju li obitelji sekundarni pacijenti?

U drugom dijelu konferencije predstavljeni su primjeri dobre prakse među kojima je i Kormilo oporavka mentalnog zdravlja – Sveobuhvatni pristup mentalnom zdravlju i oporavku Klinike za psihijatriju Vrapče - Prof.dr. sc. Slađane Štrkalj Ivezić i Udruge Svitanje - Marijana Bavčević, peer stručnjakinje u mobilnom timu bolnice Vrapče. Kormilo oporavka obuhvaća različita područja života, svako pojedino bitno za mentalno i fizičko zdravlje svakog od nas. Pitanja poput identiteta, samopouzdanja, samopoštovanja i osnaženja; vještina za samostalan život; svrhe i smisla života; zaposlenja, školovanja, prihoda; osobne odgovornosti; stanovanja; odnosa, potpore i socijalne uključenosti, traume, stresa, sučeljavanja/otpornosti prema stresu te nade i optimizma.

U organizaciji Zaklade SOLIDARNA  i Udruge Krijesnica u zagrebačkom ZICERU održan je Sajam zdravstvenih i socijalnih inovacija.

Nakon uvodnih pozdrava organizatora i partnera Marine Škrabalo iz Zaklade SOLIDARNA, Mirele Stanić Popović iz Udruge Krijesnica te Judite Cuculić Župa iz Predstavništva Europske komisije u RH održan je Aktualni sat na temu: Inovativnost kao poluga oporavka, izgradnje otpornosti.

Sudionici Aktualnog sata bili su: Irena Bačelić (Ministarstvo rada – Načelnica Sektora za tržište rada); Dario Jurišić (Pravobranitelj za osobe s invaliditetom); Marija Barilić (Ravnateljica Akademije socijalne skrbi); Sunčica Brnadić (Savez Samostalnih Sindikata Hrvatske) i Ivica Belina (Predsjednik Koalicija udruga u zdravstvu).

Tema rasprave bila je kriza kadrova kao prilika za veću obrazovnu i radnu mobilnost. Inovacijski potencijali u sustavu zapošljavanja. Ubrzavanje uključivanja ranjivih skupina ali i stranih radnika na tržište rada.

Istaknuta je korisnost, transparentnost vaučera za obrazovanje (vidljiviji i korisnik je u centru programa, alati su on-line; veća je povezanost s poslodavcima, potrebno je poboljšati postojeću web stranicu i u smislu pristupačnosti za OSI). Pravobranitelj je istaknuo kako se OSI čini da im je još uvijek puno bolje ostati u sustavu socijale i mirovinskom sustavu nego na otvorenom tržištu rada; i dalje je problematičan nesrazmjer obrazovanja i potreba na tržištu rada; samo 6% OSI ima višu ili visoku stručnu spremu te problem s protokom vremena gube se vještine te je teže doći do zaposlenja. Nastavilo se s integracijom stranih radnika u naš sustav. Potrebne su edukacije nakon dolaska u našu zemlju ili prededukacije u zemljama porijekla. Ključan problem u fazi edukacije već bi se trebao znati budući poslodavac što kod nas nije slučaj. Zaključno kod nas nema konkretnih podataka koliko i gdje nedostaje kadra u sustavu zdravstva, ne prepoznaje da je u taj sustav potrebno uvesti i značajan broj zaposlenih koji nisu medicinske profesije (za obradu i sustav upravljanja podatcima koji sada ne postoji) ali je problem i što je ukinut pripravnički staž za liječnike i medicinske sestre.

Od 12:00-14:00 sati bili smo u World Cafe-u socijalnih i zdravstvenih radnika koji je imao deset tematskih punktova, od kojih su neki Inovacije u skrbi za mentalno zdravlje u zajednici (ovdje se predstavio i Mobilni rehabilitacijski tim, Klinike za psihijatriju Vrapče, prof. dr.sc. Slađana Štrkalj Ivezić, spec. Psihijar i Marijana Bavčević Svitanja, peer worker – stručnjakinja po iskustvu, Inovativni pristupi tržištu rada i inkluzivnom zapošljavanju, Inovacije u stambenom zbrinjavanju i socijalnom stanovanju…

Sajam je završen dvjema paralelnim tematskim raspravama: Tehnološke inovacije za pristupačnije zdravstvene i socijalne usluge te Razvoj usluga u zajednici i integracija skrbi. U tematskoj raspravi grupe za Razvoj usluga u zajednici i integracija skrvi podjelejni u grupe Davorka Vukadin, dipl.iur, peer worker grupe podrške za članove obitelji Udruge Svitanje uključila se u raspravu o  poteškoćama i nepovezanosti pružatelja usluga, dostupmosti, usluga te nedostatku napretka podrške u sustavu za članove obitelji osoba s iskustvom mentalnih poteškoća 

U Vilniusu, Litvanija je 21.i 22. lipnja ove godine održan 8. europski EUFAMI Kongres za obitelj. Glavna tema Kongresa bila je "Sukobi i oporavak mentalnog zdravlja".

Kongresu i Skupštini EUFAMI-ja nazočile su prof. Slađana  Štrkalj Ivezić, Dijana Zorić i Davorka Vukadin.

Prvi dan:

Nakon uvodnih govora i pozdrava Predsjednika EUFAMI-a Ursa Wurscha, domaćina Vaidotasa Nikžentaiztisa, predstavnika Ministarstva zdravstva (uz pozdravni video snimak resornog Ministra Arunasa Dulkysa)  i Monike Navickiene Ministrice socijalne skrbi i rada uslijedila su dva izlaganja:

1. Ispred Svjetske zdravstvene organizacije, Melita Murko (Regionalni ured Svjetske zdravstvene organizacije):  „Jačanje mentalnog zdravlja i psihosocijalna podrška prije, za vrijeme i nakon ratnih sukoba, prirodnih i čovjekom prouzročenih katastrofa te zdravstvene i druge hitne situacije, Jačanje kapaciteta ljudskih prava (iz područja mentalnog zdravlja), strategije s ciljem prestanka primjena mjera prisile sputavanja i izolacije
2. Jonas Ruškus,  Profesor na Vytautas Magnus univerzitetu/socijalni rad– Konvencija o pravima osoba s invaliditetom

Iza pauze za ručak uslijedile su dvije radionice s temama:

1. Podrška obitelji u oporavku od mentalne bolesti (razumjeti značaj neformalne podrške obitelji kvaliteta života članova obitelji i prijatelja smanjena za 40%, njegovatelji su više usamljeni od ostalog dijela populacije, kojim su pritiscima izloženi, posljedice na fizičko i mentalno zdravlje) – voditelj Emmanuelle Remond
2. Migracije, imigracije i mentalno zdravlje – voditelj Manuel Gatterer

Potom smo  nastavili s izlaganjem Gerryija Dawsona (ECNP – European College of Neuropsychopharmacology) pod naslovom „Tko smo, što radimo“ – Nizak intenzitet društvenih kontakata je zajednički (rani) simptom neuropsihijatrijskih poremećaja, Ispravno liječenje za odgovarajućeg pacijenta u pravo vrijeme Podrška članovima timova na hitnim odjelima za vrijeme pandemije  COVIDA -19 koji su doživjeli stresno i traumatično iskustvo

U popodnevnim satima održana je Izborno izvještajna skupština EUFAMI-ja

Drugi dan:

Dan je započeo s izlaganjima:

1. Silvana Galderisi – Profesorica psihijatrijena Univerzitetu Campania Luigi Vanvitelli – Reduciranje primjene mjera prisile, deinstitucionalizacija, servisne usluge i podrška članovima obitelji -  potreba za promjenama u kulturi, stavovima i praksi,  usluge u mentalnom zdravlju, provedba alternativa je condicio qoa non za poboljšanje kvalitete i  sigurnosti oporavka, dostupne su učinkovite intervencije utemeljene na dokazima, ali se ne provode u velikoj mjeri, potreban je rad na njihovoj prilagodbi različitim kontekstima i kulturama, ljudska prava – usluge oporavka ne mogu biti „sretni otoci“ u neinkluzivnom stigmatizirajućem svijetu
2. Danute Gailiene, prof. kliničke psihologije na fakultetu psihoteraoije Univerziteta u Vilniusu - Sputavanje u psihijatriji (između normi i „normalnog“): uglavnom neistraženo (nedostupno), različitost oblika, u bolnicama i domovima, imobilizacija, lijekovi, kompleksno etičko pitanje

Iza pauze za ručak uslijedila su dvije radionice s temama:

1. Smanjenje mjera prisile  - voditelj Friedrich Lidinger psihijatar- pripada grupi koja je istraživala povijest zločina protiv čovječnosti u njemačkoj povijesti Drugog svjetskog rata, Radio je na povijesti i etičkim oitanjima u psihijatriji.

2. Digitalna komunikacija – voditelj Kevin Jones, pozitivne i negativne strane ove vrste komunikacije

Zadnja točka prije deklaracije i ceremonije zatvaranja bila je predstavljanje noveliranog PROSPEKT projekta (2004.-2024.) U predstavljanju su sudjelovale i članice Svitanja prof. Slađana Štrkalj Ivezić i Davprka Vukadin. Svitanje je, osim pilot projekta održanog u Dubrovniku i Zagrebu koncem prošle godine, značajno sudjelovalo u radu na novelaciji. 

Na sljedećem linku nalazi se pdf knjižica s pojmovnikom mentalnog zdravlja- vrlo zanimljivo edukativno i informativno štivo za sve koji se bave područjem mentalnog zdravlja.

POJMOVNIK MENTALNOG ZDRAVLJA

 Ugodno čitanje!